Mixmag je nedavno objavio da je Secretsundaze najbolje čuvana klupska tajna i 2005. ga proglasio klubom godine. Četiri godine nakon što je odustao i od promoviranja i od DJ-anja, James Pristley puca na visoko, s itinerarom koji ga je odveo od Ministrya do Manumissiona i savršenog mikro-kluba Dama de Ferro u Rio de Janeiru. «Radio sam kao DJ i promotor u Nottinghamu, organizirao sam vrlo uspješne mjesečne večeri drum'n'bassa, pod nazivom Bassic, u klubu The Bomb. Ali već mi je bilo dosta svega toga i nisam više htio biti DJ pa sam prestao.», objašnjava. Bilo mi je dosta promoviranja i zasitio sam se drum'n'bass scene, posebno ljudi. Postao sam stariji, a većina su publike studenti tako da se nisam s njom više mogao poistovjetiti. »Sjedimo u lokalnom Shoreditch dizajnerskom baru, vrlo je prizemljen, prijateljski raspoložen i osvježavajuće iskren, za nekog njegova ranga. «Jedno vrijeme sam kao DJ doista bio ispunjen zadovoljstvom ali onda mi je to postalo prelako», razmišlja, «želio sam više izazova i nakon što sam istražio različite uloge u glazbenom biznisu odlučio sam da želim biti umjetnički menadžer. » Tražeći početni posao skoro je ušao u HMVov program. «Ušao sam među prvih 25 ali nisam dobio posao, mislim da su mislili da nisam dovoljno zainteresiran za glazbu», smije se, «ali jako mi je drago što ga nisam dobio, jer bi me u prvoj godini mogli na 12 mjesevi preseliti bilo gdje drugdje u zemlji. »Napokon je dobio skroman posao u prodavaonici ploča Selektadisc u Sohou (ironično je da je i dok je studirao vikendom radio u njihovoj Nottinghamskoj poslovnici), zatim je prešao kod distributera Timewarp, gdje je radio kad je sa starim školskim prijateljem Gilesom Smithom i londonskim promotorom Kristophom Howardom osnovao Secretsundaze, bez puno ozbiljnih namjera.
«Kad je klub počeo s radom i dalje sam mislio prestati nastupati kao DJ», ponavlja, «nastupao sam s drum'n'bassom u Nottinghamu, slijedio emotivniji, dublji stil, a istovremeno sam odrađivao i gaže u barovima gdje sam puštao freestyle, disco, soul, funk, takvu glazbu, pa sam nastavio i s tim. Miksao sam većinom poslijepodne, uglavnom samo za zagrijavanje. »Ustrajali su i klub je postajao poznatiji makar bez puno naznaka eksplozije popularnosti koja će se dogoditi. «Prvo ljeto nam nije išlo, ništa nismo zaradili. Od 14 – 19 sati došlo bi nam između 50 i 100 ljudi, tijekom cijelog dana. Sjedili smo na terasi na broju 93 Feet East, jeli hamburgere i opuštali se. Onda bi se oko 7 navečer pojavilo 200, 300 ljudi i atmosfera je bila nevjerojatna sve do 10.30. Tako je bilo svaki tjedan i svaki smo tjedan mislili da nitko neće doći.», prisjeća se. «Polovicom druge godine porastao je interes novinara i sve je više i više ljudi, cool ljudi, počelo dolaziti. Prve smo godine ulaz naplaćivali između 2 i 5 funti, a onda smo prestali naplaćivati i to je dosta pomoglo. I onda smo, taman kad je postalo vrlo posjećeno, izgubili lokaciju 93 Feet East i počeli se seliti. U ljetu koje je uslijedilo bili smo izuzetno zaposleni. »Sad, nakon tri godine, glazbu stvara s američkim studijem i Danom Berksonom. Drugi uradak im uskoro izlazi u obliku minimal remiksa Spektrumova nadolazećeg singla Horny Pony (remiksirano pod imenom Barlz e Syntho).
Mixmag je nedavno objavio da je Secretsundaze najbolje čuvana klupska tajna i 2005. ga proglasio klubom godine. Četiri godine nakon što je odustao i od promoviranja i od DJ-anja, James Pristley puca na visoko, s itinerarom koji ga je odveo od Ministrya do Manumissiona i savršenog mikro-kluba Dama de Ferro u Rio de Janeiru. «Radio sam kao DJ i promotor u Nottinghamu, organizirao sam vrlo uspješne mjesečne večeri drum'n'bassa, pod nazivom Bassic, u klubu The Bomb. Ali već mi je bilo dosta svega toga i nisam više htio biti DJ pa sam prestao.», objašnjava. Bilo mi je dosta promoviranja i zasitio sam se drum'n'bass scene, posebno ljudi. Postao sam stariji, a većina su publike studenti tako da se nisam s njom više mogao poistovjetiti. »Sjedimo u lokalnom Shoreditch dizajnerskom baru, vrlo je prizemljen, prijateljski raspoložen i osvježavajuće iskren, za nekog njegova ranga. «Jedno vrijeme sam kao DJ doista bio ispunjen zadovoljstvom ali onda mi je to postalo prelako», razmišlja, «želio sam više izazova i nakon što sam istražio različite uloge u glazbenom biznisu odlučio sam da želim biti umjetnički menadžer. » Tražeći početni posao skoro je ušao u HMVov program. «Ušao sam među prvih 25 ali nisam dobio posao, mislim da su mislili da nisam dovoljno zainteresiran za glazbu», smije se, «ali jako mi je drago što ga nisam dobio, jer bi me u prvoj godini mogli na 12 mjesevi preseliti bilo gdje drugdje u zemlji. »Napokon je dobio skroman posao u prodavaonici ploča Selektadisc u Sohou (ironično je da je i dok je studirao vikendom radio u njihovoj Nottinghamskoj poslovnici), zatim je prešao kod distributera Timewarp, gdje je radio kad je sa starim školskim prijateljem Gilesom Smithom i londonskim promotorom Kristophom Howardom osnovao Secretsundaze, bez puno ozbiljnih namjera.
«Kad je klub počeo s radom i dalje sam mislio prestati nastupati kao DJ», ponavlja, «nastupao sam s drum'n'bassom u Nottinghamu, slijedio emotivniji, dublji stil, a istovremeno sam odrađivao i gaže u barovima gdje sam puštao freestyle, disco, soul, funk, takvu glazbu, pa sam nastavio i s tim. Miksao sam većinom poslijepodne, uglavnom samo za zagrijavanje. »Ustrajali su i klub je postajao poznatiji makar bez puno naznaka eksplozije popularnosti koja će se dogoditi. «Prvo ljeto nam nije išlo, ništa nismo zaradili. Od 14 – 19 sati došlo bi nam između 50 i 100 ljudi, tijekom cijelog dana. Sjedili smo na terasi na broju 93 Feet East, jeli hamburgere i opuštali se. Onda bi se oko 7 navečer pojavilo 200, 300 ljudi i atmosfera je bila nevjerojatna sve do 10.30. Tako je bilo svaki tjedan i svaki smo tjedan mislili da nitko neće doći.», prisjeća se. «Polovicom druge godine porastao je interes novinara i sve je više i više ljudi, cool ljudi, počelo dolaziti. Prve smo godine ulaz naplaćivali između 2 i 5 funti, a onda smo prestali naplaćivati i to je dosta pomoglo. I onda smo, taman kad je postalo vrlo posjećeno, izgubili lokaciju 93 Feet East i počeli se seliti. U ljetu koje je uslijedilo bili smo izuzetno zaposleni. »Sad, nakon tri godine, glazbu stvara s američkim studijem i Danom Berksonom. Drugi uradak im uskoro izlazi u obliku minimal remiksa Spektrumova nadolazećeg singla Horny Pony (remiksirano pod imenom Barlz e Syntho).